Trenerski blog
14.05.2013., utorak
Nogotenis
|
Otkad sam započeo raditi trenerski posao treninge održavam kombinirano u "tri smjene"- ujutro, popodne i navečer. Dok popodne i navečer obično radim grupne treninge u kojima se baziram na raznim igrama, kako bih aktivirao što više igrača i utjecao na razvoj ekipnog djelovanja, u jutarnjoj smjeni, radi manjeg broja igrača, provodim treninge u kojima pokušavam utjecati na individualne sposobnosti i znanja pojedinaca. U treninzima takvog tipa klasična igra na 2 gola u glavnom dijelu nije bila moguća, već smo trebali naći nekakvu alternativu. Nakon kratkog eksperimentiranja i isprobavanja igri koje bi na najbolji način objedinile natjecanje i zabavu koju igračima pruža i sama igra nogometa, stali smo na nogotenisu kao najboljem rješenju... Nije dugo trebalo da igrači jednostavno postanu ludi za ovom igrom i željni nadmetanja jedni protiv drugih. I dok su se igrači natjecali i zabavljali, mi treneri mogli smo promatrati pozitivne učinke ove igre na njihove sposobnosti i znanja. U tim trenucima javila se ideja da organiziramo natjecanje u kojem bi naši igrači međusobno odmjerili snage, ali u kojem bi ipak na prvom mjestu bili druženje i "odmor" od svakodnevne borbe za bodove na utakmicama. Međutim, vijest o turniru ubrzo se proširila i van našeg kluba, pa čak i kvarta, te su se ubrzo počeli prijavljivati igrači iz klubova diljem grada Zagreba (pa čak i okolice). 17. i 18.3.2012., zajedno sa svojim kolegama Jakobom Delićem i Mislavom Gašparovićem, organizirao sam prvi nogotenis turnir za dječake rođene 2000. i 2001. godine pod nazivom "Trešnjevka 2012.", na kojem je nastupilo 24 para iz mnoštva različitih klubova (Trešnjevka, Dinamo, Zagreb, Lokomotiva, Inter Zaprešić, Croatia Sesvete, Sesvetski Kraljevec, itd.). Turnir je bio pun pogodak i još i prije završetka tog prvog turnira, djeca su počela ispitivati kada će biti sljedeći. Do danas su održana ukupno 3 turnira (jedan svakih pola godine) i na svakom sljedećem turniru broj prijavljenih parova bivao je sve veći. Na zadnjem, održanom 27. i 28.4.2013., parovi su bili raspoređeni u 8 skupina po 4 ekipe. Prva dva turnira pobjednici su bili dečki iz GNK Dinamo Zagreba, Filip Kosić i Leo Rajnović, koji su svojom igrom to definitivno zaslužili, a ponašanjem pokazali što je fair play. Treći puta najbolji su bili bivši Trešnjevčani, a danas igrači NK Zagreba, Karlo Prpić-Bosanac i Sven Vujković.  U cijeloj toj nogotenis maniji, koja je zahvatila sve te klince, i kod mene se javila želja da još više proučim ovu igru. Htio sam detaljno proučiti na koje to sposobnosti utječe ova igra, kada je najbolje i u konačnici ima li je smisla uopće primjenjivati u treningu nogometaša. Moj kolega za Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, Marijan Tukerić, napisao je diplomski rad na temu "Primjena nogotenisa u razvoju funkcionalnih i motoričkih sposobnosti nogometaša". U nastavku teksta nalazi se sažetak toga rada sa nekima od njegovih važnijih dijelova... O NOGOTENISU Nogomet i različite varijante nogometne igre ostavile su mnogo tragova u različitim kulturama. Na svijetu danas ne postoji osoba koja nije čula za nogomet ili neku njegovu modifikaciju. Počeci nogometne igre mogu se pratiti kroz različite kulture širom svijeta. Tako otprilike prije 3000 godina „tsu chu“ se igrao u Kini. Riječ „TSU“ (eng. kick the ball with feet) u prijevodu znači udarac lopte nogom, a „CHU“ (eng. a ball made of leather and stuffed) lopta načinjena od kože. Kako se razvijao nogomet kao sport tako se paralelno s njim razvijao i nogotenis, iako pravila igre nisu još dugo utemeljena. Danas smo svjedoci toga da je nogotenis postao neizostavni dio nogometnih treninga diljem svijeta, te često možemo pročitati u različitim novinskim člancima : „Messi se odmara u rodnom Rosariju i igra nogotenis“ , „Mandžukić otkrio: 'Škarice' sam isprobao na nogotenisu“, „Nogotenis na popodnevnom treningu - NK Dinamo Zagreb!!“. Moramo spomenuti i slavne tenisače, Rafaela Nadala i Novaka Đokovića, koji su također zaigrali nogotenis. U svijetu postoji preko 80 godina i trenutno ima preko 50 000 registriranih natjecatelja u više od dvadeset zemalja. Svjetska organizacija koja okuplja nogotenisače zove se FIFTA (Federation International Footballtennis Association). Najrazvijenija nogoteniska velesila je Češka koja ima registriranih 565 nogoteniskih klubova raspoređenih u sedam liga. Nogotenis je nastao u Čehoslovačkoj tijekom treninga nogometaša juniora NK Slavije Prag oko 1922. godine. Cilj igre je bio da se igrači zabave s loptom na način da tehniciraju i prebacuju loptu preko nekakve prepreke. Isprva su koristili drvenu klupicu, a nedugo nakon toga počeli su koristiti užad zavezanu za stupove zabijene u zemlju. Istovremeno slična igra se igrala u mjestu České Budějovice. Na početku je to bila igra za svakoga koja nije bila zahtjevna i sadržavala je vrlo jednostavna pravila. Prva pravila se spominju 1940. godine od autora Kulhánek-a, Borkovec. Kako je igra postajala svake godine sve popularnija tako se sve više zemalja uključivalo u natjecanja, pa se 1987. godine osniva International Footballtennis Association (IFTA) u Biel u Švicarskoj. Međunarodnu nogotenisku organizaciju (IFTA) činile su sljedeće zemlje: Švicarska, Engleska, Italija, Rumunjska i Njemačka. Prvo europsko prvenstvo u Švicarskoj organizirano je 1991. godine koje koje je osvojila reprezetnacija Slovačke, dok je prvo svjetsko prvenstvo organizirano u Slovačkoj 1994. godine. Od tada, pa sve do danas redovno se održavaju Europska i svjetska prvenstva u nogotenisu. Nogotenis je sportska igra u kojoj igrači naizmjenično prebacuju loptu preko mreže, pri čemu su napad i obrana osnovni taktički principi. Za vrijeme svakog udarca igrač se nalazi u napadu, a nakon njega u obrani pri čemu napad i obranu ne smijemo zamijeniti s ofenzivnim i defenzivnim udarcima. Igrač odigrava ofenzivni udarac kada je u mogučnosti kontrolirati pravac i brzinu udarca te ravnotežu tijela. U protivnom igrač će odigrati defenzivni udarac. ZAŠTO PRIMJENJIVATI NOGOTENIS U NOGOMETNOM TRENINGU? Nogotenis je sport koji je izuzetno pogodan u svim uzrasnim kategorijama nogometaša za razvoj bazičnih antropoloških karakteristika kao što su zdravstveni status, funkcionalne, motoričke i kognitivne sposobnosti, te konativne osobine ličnosti. ZDRAVSTVENI STATUS - sprječavanje nastanka ozljeda kroz različite oblike dinamičkog stretchinga i povećanje fleksibilnosti donjih ekstremiteta čime se utječe i na povećanu amplitudu pokreta koja je izuzetno važna kod izvođenja udaraca. Također utječe i na poboljšanje rada proprioceptora koji su izuzetno važni da ne dođe do nastanka ozljede uganućem ili iščašenjem. FUNKCIONALNE SPOSOBNOSTI - povezane sa djelotvornošću sustava za transport kisika. Svatko tko je jednom igrao nogotenis zna da zahtijeva izuzetno naprezanje transportnog sustava u organizmu. Ti zahtjevi se mogu povećavati ili smanjivati u zavisnosti o postavljenim pravilima, većem ili manjem terenu, te o broju igrača unutar jednog polja. MOTORIČKE SPOSOBNOSTI - razvoj kvantitativnih motoričkih sposobnosti. U nogotenisu su to najviše snaga i fleksibilnost, iako najviše dolazi do razvoja kvalitativnih sposobnosti i to koordinacije, agilnosti, ravnoteže i preciznosti. KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI - razvoj ove sposobnosti izuzetno je važan u razvoju mladih nogometaša jer one utječu na prijem, obradu, zadržavanje i korištenje motoričkih informacija. KONATIVNE OSOBINE LIČNOSTI - kroz nogoteniski trening dolazi do lakše socijalizacije unutar ekipe, suradnje sa svojim suigračem ili više njih, te razvoja osobina ličnosti koji su izuzetno bitni za nastavak sportske karijere. Kondicijska priprema mladih nogotenisača prije svega služi kao prevencija ozljeda i kao izgradnja temelja koji neće biti odmah vidljiv u igri, ali će u budućnosti omogućiti nesmetan razvoj mladog nogometaša. Kao što sam prije napomenuo nogotenis ne zahtijeva mnogo uvjeta koji su potrebni za njegovu izvedbu. Pogodan je za uvodni dio treninga u kojem igrači pripremaju svoj organizam za glavni dio. Također se može primjenjivati i u završnom dijelu kao sredstvo relaksacije i smirivanja napetosti. Često je primjenjiv i kao dopunska vježba. Ono što je važno naglasiti je da je izuzetno bitan za razvoj tehnike u svim uzrasnim kategorijama koja se očituje u svim aspektima koje nogometna igra zahtjeva od nogometaša. Sami intenzitet postavlja trener brojem igrača u polju i veličinom terena, a ekstenzitet vremenom.  Oznake: SPORT, nogomet, nogotenis, nogometni trening, Jakob Delić, Mislav Gašparović, Marijan Tukerić, Trešnjevka 2012., Trešnjevka 2013., nogotenis turnir |
09.04.2013., utorak
6vs4
 NAZIV VJEŽBE: 6vs4 CILJ VJEŽBE: Široko stajanje igrača u fazi napada, zajedničko djelovanje u fazi obrane BROJ IGRAČA: 10 VELIČINA PROSTORA: cca. 15x15m OPIS VJEŽBE: U ovoj igri 6 igrača igra posjed lopte protiv 4 suparnika. Igrači stoje u rasporedu prikazanom na gornjoj slici, i to na sljedeći način- u ekipi od šest igrača četvorica stoje izvan prostora za igru, a dvojica unutar. Njihova četiri suparnika svi stoje unutar prostora. Igra počinje od ekipe šestorice koji moraju dodavanjima ostvariti što duži posjed lopte, dok ekipa četvorice mora taj posjed prekinuti, ne izlazeći iz prostora za igru, tj. ne napadajući vanjske igrače. Nakon što je posjed prekinut, ekipa četvorice pokušava ostvariti što više dodavanja, a od ekipe šestorice, svi igrači pokušavaju u što kraćem vremenu povratiti posjed. To znači da vanjski igrači moraju ući u prostor za igru da bi to ostvarili. Nakon povratka posjeda lopte, ekipa šestorke što prije mora stati u početni raspored i nastaviti sa posjedom. KOMENTARI: Svi smo mi treneri nebrojeno puta govorili svojim igračima "u fazi napada se raširite, a u fazi obrane skupite". Evo i vježbe koja to automatski zahtijeva od igrača. U rasporedu na početku igre ekipa u posjedu lopte stoji široko. Nakon gubitka posjeda igrači koji su stajali široko moraju ući u prostor za igru i pokušati uzeti loptu. Samim ulaskom u taj prostor ekipa radi gustoću na terenu, odn. skuplja se. VARIJACIJE: U naprednijoj varijatni može se uvesti bodovanje nakon ostvarivanja određenog broja dodavanja. Npr. ekipa šestorke dobiva jedan bod nakon ostvarenih 8 dodavanja, a ekipa četvorke nakon 5. Na taj način igra će postati još dinamičnija, a ekipa šestorke će još brže morati djelovati u fazi obrane, odn. u fazi oduzimanja lopte.     Oznake: SPORT, nogomet, 6vs4, posjed lopte, obrana, napad, trener, nogometni trening, trening, vježba |
07.04.2013., nedjelja
Igra na 2 gola- posjed lopte
 NAZIV VJEŽBE: Igra na 2 gola- posjed lopte CILJ VJEŽBE: Ekipno djelovanje u fazi obrane i fazi napada, brza transformacija iz faze obrane u fazu napada, posjed lopte, završnica na gol BROJ IGRAČA: 12 VELIČINA PROSTORA: 35x25m OPIS VJEŽBE: Dvije ekipe od po 5 igrača igraju jedna protiv druge na terenu sa postavljenim golovima. U igri sudjeluju i 2 džokera, koji igraju za ekipu u posjedu lopte i koji su ujedno i golmani. Jedna ekipa ima za cilj samo posjed lopte, a druga oduzeti loptu i postići pogodak na bilo koji od dva gola na terenu. KOMENTARI: Ovu vježbu najbolje je organizirati kao natjecanje tako da se gleda koja će ekipa postići više pogodaka u određenom vremenskom periodu (npr. dvije minute). Ovom vježbom može se utjecati na nekoliko taktičkih djelovanja, kao što su transformacija iz napada u obranu i presing. Ekipa u posjedu lopte, nakon gubitka istoga, mora što efikasnije djelovati u fazi obrane, pošto protivnička ekipa može postići pogodak na oba gola. Ako se dvije ekipe natječu koja će postići više pogodaka onda automatski i jedna i druga, kada su u ulozi bez posjeda lopte, moraju težiti tome da što više puta prekinu posjed protivnika. To će uspjeti jedino organiziranim i zajedničkim presingom. VARIJACIJE: Može se igrati i tako da se unutar trajanja jedne igre ekipi u posjedu lopte boduju ostvarenih svakih 8 dodavanja. Protivnička ekipa tada mora raditi još veći pritisak želi li ostvariti pozitivan rezultat.  Oznake: SPORT, nogometni trening, posjed lopte, nogometni teren, presing, dodavanja, završnica |
04.04.2013., četvrtak
Šutiranje na gol iz trokuta
 NAZIV VJEŽBE: Šutiranje na gol iz trokuta CILJ VJEŽBE: Primopredaja lopte, brza reakcija u fazi obrane i fazi napada, završnica na gol BROJ IGRAČA: 5 VELIČINA PROSTORA: 25x15m OPIS VJEŽBE: 3 napadača stoje u rasporedu trokuta kako je prikazano na slici iznad teksta. Između njih nalazi se jedan obrambeni igrač. Igrač sa loptom ima zadatak uputiti ju jednom od napadača koji mora postići pogodak. Lopta može biti upućena bilo kojem napadaču. U tom trenutku obrambeni igrač mora što brže reagirati i pokušati spriječiti napadača da postigne pogodak. KOMENTARI: U ovoj vježbi naglasak je na dvije stvari. Jedna je brza reakcija obrambenog igrača, a druga primanje lopte napadača, odnosno prvi dodir. Obrambeni igrač u trenutku upućivanja lopte ne zna kojem će napadaču ona biti upućena, stoga mora biti spreman brzo zatvoriti i jednog i drugog napadača. Napadač, kod primanja, loptu mora usmjeriti dalje od protivnika koji je aktivan u oduzimanju. Tu do izražaja dolazi taj prvi dodir koji je u raznim situacijama u igri vrlo često odlučujući. Vrhunski nogometaši imaju skoro do perfekcije izrađen prvi dodir. Obratite li pozornost na njihovo primanje lopte uočit ćete da je svaki puta usmjeravaju dalje od protivnika ili u slobodan prostor. Savršenim prvim dodirom mnogi igrači prikrivaju neke svoje nedostatke. VARIJACIJE: Druga varijanta vježbe može biti ta da napadač ima na izbor primanje lopte i udarac na gol ili može odigrati povratnu loptu igraču od kojeg je dobio loptu i njih dvojica kreću u 2vs1 napad.   Oznake: SPORT, nogometni trening, šutiranje, gol, obrana, napad, trokut, dodavanja, brzina, završnica |
02.04.2013., utorak
3vs2
 NAZIV VJEŽBE: 3vs2 CILJ VJEŽBE: Djelovanje igrača u fazi obrane i fazi napada, završnica na gol BROJ IGRAČA: 6 VELIČINA PROSTORA: 30x15m OPIS IGRE: Prostor za igru podijeljen je na zonu za igru i na nebranjenu zonu (16m). Cilj napadača je ući u nebranjenu zonu, u koju obrambeni igrači ne smiju, te postići pogodak. Cilj obrambenih igrača je ne dopustiti napadačima ulazak u tu istu zonu, te postići pogodak na jedan od dva mala gola u zoni za igru. Pravilo ofsajda primjenjuje se samo u nebranjenoj zoni. Znači napadači se u trenutku upućenog dodavanja ne smiju nalaziti u nebranjenoj zoni. KOMENTARI: Ovo je odlična vježba za uigravanje dva stopera koji će ovim putem naučiti pravilno postavljanje u odnosu na protivnika i loptu. Na crtežima ispod teksta može se vidjeti i na koji način. Kada se lopta nalazi kod centralnog napadača dva stopera stoje u liniji, usko i povučeno. Kada se lopta nalazi kod krilnog napadača jedan stoper izlazi na igrača sa loptom, a drugi mu dijagonalno zatvara leđa. Otežavajuća okolnost za stopere je ta da moraju reagirati brže i efikasnije nego u igrama bez ovih dviju zona, jer oni zapravo čuvaju jednu cijelu liniju širine 15-ak metara, a ne gol. VARIJACIJE: Vježba se može izvoditi i u drugim odnosima, npr. 4vs, 3vs3, 2vs2, 2vs1, u većem, odnosno manjem prostoru.     Oznake: SPORT, nogometni trening, 3vs2, obrana, napad, dodavanja, tehnička, taktika |
Igra na 4 gola
 NAZIV VJEŽBE: Igra na 4 gola CILJ VJEŽBE: Posjed lopte, okretanje strana, brzo djelovanje u fazi obrane i fazi napada BROJ IGRAČA: 12 VELIČINA PROSTORA: 30x20m OPIS VJEŽBE: Dvije ekipe od po 5 igrača igraju jedna protiv druge uz pomoć 2 džokera koji uvijek igraju za ekipu koja je u posjedu lopte. Ekipa u posjedu lopte mora ostvariti 6 uzastopnih dodavanja nakon kojih mogu postići pogodak na bilo koji od 4 gola. Pogodak se može postići unutar označenih zona ispred golova, što znači da pogodak vrijedi samo iz neposredne blizine. Ekipa koja je postigla pogodak nastavlja igru izvođenjem auta. Kada je jedna ekipa prekinula posjed lopte drugoj, niz dodavanja prve ekipe prekinut je tek kada je druga ostvarila barem jedno dodavanje. To pravilo omogućuje da ekipa nakon što je izgubila posjed može brzom reakcijom vratiti loptu i nastaviti niz dodavanja od broja na kojem je stala prije gubitka. VARIJACIJE: U igri se može povećati ili smanjiti broj zahtijevanih dodavanja, može se igrati na većem ili manjem prostoru i sa većim ili manjim brojem igrača.  Oznake: SPORT, nogometni trening, treneri, posjed lopte, igra na 4 gola, 5vs5, dodavanja |
01.04.2013., ponedjeljak
Novosti
|
Video je vjerojatno najbolji način za prikazivanje nogometnih vježbi... Ali organiziranje snimanja, pregledavanje snimaka, montiranje uspješnih akcija, itd., iziskuje dosta vremena i napora. Da ne spominjem i nekoliko totalno bezuspješnih snimanja nakon kojih se nije našlo ni 2-3 minute kvalitetnog materijala. Zato, da bih povećao produktivnost i pojednostavio svoj rad, sam morao naći drugi način prikaza. Na tržištu se danas nudi jako puno kompjuterskih softvera koji omogućuju vrlo pregledno i detaljno kreiranje nogometnih vježbi. Od mnoštva, trenutno jedan od najpopularnijih i najjednostavnijih je "Tactics Manager Software". "Tactics Manager" je softver koji služi isključivo za skiciranje. Nije kao, recimo, "TactFOOT" ili "TactX" koji imaju mogućnost animacije i pokretanja igrača i rekvizita. Najnovija verzija "Tactics Manager-a" je verzija 1.9, koju zasad imam samo u trial verziji, što mi je bilo dovoljno da kreiram desetak vježbi koje ću ovdje pokazati i objasniti. Za početak sam napravio malo kazalo za sve one koji ne znaju koji se simboli koriste za određene akcije u dijagramima nogometnih vježbi.  Sad kad smo se pobrinuli da ne bude nesporazuma u tumačenju određenih dijelova dijagrama, možemo krenuti! Javim se brzo sa sljedećim postom... Oznake: SPORT, nogometni trening, software, Tactics manager, vježba, kazalo |
05.03.2013., utorak
"Ševa"
|
Ne bi ovo bio blog na temu nogometa i nogometnog treninga, a da se ne dotaknemo jedne od najpopularnijih pomoćnih igara, u nas znane kao „ševa“. Izvođena na pravi način ova igra može biti iznimno korisna i zabavna za igrače koji je izvode. Neki treneri je toliko vole, pa tvrde kako je to „igra sa puno elemenata prave nogometne igre“, „najkorisnija pomoćna igra“, itd. Pravila ševe dosta su jednostavna. Jedna od njenih specifičnosti je da se igra na manjem prostoru i sa ograničenim brojem dodira po lopti. Veličina prostora i broj dodira ovise o broju igrača koji u njoj sudjeluju i o ciljevima, tj. zahtjevima igre. Obično je igraju 2, 3, 4 ili više igrača sa jednim, dva ili više dodira, protiv brojčano inferiornijeg protivnika. Znači, igraju je dvije ekipe- jedna kojoj je cilj loptu dodavanjima zadržati u posjedu (zvat ćemo ih- napadači) i druga koja ima za cilj prekinuti taj posjed (obrambeni igrači). Posjed lopte je prekinut kada obrambeni igrač dotakne loptu, izbaci je izvan polja ili kada napadač napravi pogrešno dodavanje i loptu sam izbaci van. U tom trenutuku jedan napadač (obično onaj koji je pogriješio) postaje obrambeni igrač, a jedan iz ekipe obrambenih igrača prelazi u protivničku ekipu. Ševa ima svoje brojne pozitivne učinke od kojih bih istaknuo to da uči igrače brzom i pravovremenom djelovanju u uvjetima manjeg prostora i protivnika u neposrednoj blizini. Ja osobno ševu dosta često primjenjujem u radu na svojim treninzima, ali ovakvu opisanu eventualno u uvodnom dijelu. Moj cilj je ševu što više približiti situacijskim uvjetima i igračima postaviti neke dodatne zadatke. Smatram da uz svoje prednosti ona ima i nedostatke. Ako je toliko slična igri i situacijama iz nje zašto obrambeni igrači uz puno manje napora mogu osvojiti loptu?? U utakmici nije dovoljno okrznuti loptu ili je izbaciti van terena da bi je oduzeli protivniku. Također mislim da jedna akcija unutar ševe prerano završava. Jedno važno taktičko djelovanje u nogometu je reakcija ekipe u trenutku izgubljene lopte. Puno ekipa pokušava u što kraćem vremenu ponovno uspostaviti posjed nad njom. Zašto ne i tu mogućnost ubaciti u ševu?! Uglavnom, sljedećim videima prikazane su tri različite ševe koje koristim na svojim treninzima. U nijednoj ševi za prekidanje posjeda lopte nije dovoljno loptu dotaknuti, okrznuti ili izbaciti iz polja, već je prvo iskontrolirati kako bi se mogao ostvariti postavljeni zadatak. Prvim videom prikazane su dvije ševe sa odnosom 3:1, ali sa različitim zadacima. U prvoj obrambeni igrač napadačima loptu mora oduzeti i staviti pod kontrolu. Po svemu što sam dosada naveo ovo bi bila osnovna ševa pomoću koje će igrači steći navike kojima će se kasnije lakše priviknuti na svaku sljedeću koja je malo kompleksnija. U drugoj ševi se izvan sve četiri strane prostora za igru nalaze četvero malih vrata. Obrambeni igrač nakon oduzimanja lopte mora u vođenju proći kroz jedna od njih. Naravno, prvi uvjet za ostvarenje navedenog cilja je da obrambeni igrač loptu najprije iskontrolira.. Drugim videom prikazana je ševa 4:2 u kojoj obrambeni igrači za prekidanje posjeda lopte napadača moraju ostvariti jedno dodavanje između sebe. Kao i u pravoj igri loptu je nakon oduzimanja potrebno proslijediti do jednog od svojih suigrača. Važno je napomenuti da svaka od ove tri ševe u trenutku izgubljenog posjeda lopte omogućava povrat istoga. Obrambeni igrači nakon oduzimanja lopte moraju što brže djelovati kako bi ostvarili postavljeni zadatak, a napadači obično imaju nekoliko sekundi za ostvarenje ponovnog posjeda. Na taj način obje su ekipe maksimalno aktivne, a time je i igra dinamičnija. Igrači su prisiljeni brzo razmišljati što je u današnjem nogometu važnije nego brzo trčati. Ovo su samo neke varijante ove popularne igre. Druge varijante i mogućnosti su, kao i sama igra nogometa, neograničene.. Oznake: SPORT, nogometni trening, ševa, posjed lopte, dodavanja, nk trešnjevka, 4vs2, 3vs1 |
15.01.2013., utorak
Kontrola lopte
|
Ok, nakon malo psihologije vraćamo se na blaže teme. Sljedeće poglavlje- Kontrola lopte! Upravo je kontrola lopte osnova tehničkog učenja u nogometu. To je jedna od prvih stvari koja se uči prilikom upisivanja nogometaša u škole nogometa i jedna od stvari na koju se nadograđuje učenje drugih znanja kroz sve razvojne faze nogometne naobrazbe. Od najranijih početaka bavljenja nogometom cilj je kod igrača razviti savršenu kontrolu lopte sa obje noge. Radi toga učenje ovog tehničkog elementa zapravo nikad ne prestaje, već se u određenim periodima uči više, odnosno manje. Tu moram citirati Miroslava Ćiru Blaževića iz nedavnog video isječka, u kojem na treningu svojim igračima govori: "Upoznaj se s tom loptom. Postani intiman, krajnje intiman s njom..." Iako je on to rekao na svoj specifičan način, u pravu je. Zbližite se s loptom i ona će vam postati najbolji prijatelj. Naravno, Ćiro je to rekao na treningu seniorske ekipe, što samo još više potvrđuje važnost ovog elementa. Igrači sa savršenom kontrolom lopte u svakom trenutku igre mogu steći prednost nad suparnikom. Messi, Ronaldo, Iniesta ili Xavi to najbolje dokazuju. Upravo sam nabrojao igrače, koji se za veći dio svog uspjeha mogu zahvaliti genetici i Bogomdanom talentu, ali koji ne bi bili to što jesu da nisu proveli na tisuće sati trenirajući sami sa loptom. U sljedećem videu nalaze se nekoliko osnovnih vježbi vođenja lopte i driblinga koje radim na treningu sa svojim igračima. Kod svih vježbi cilj je igrače naučiti što pravilnijoj izvedbi i što prije im usaditi pozitivne navike. Jedna od njih je pogled, koji ne smije biti cijelo vrijeme na lopti, nego mora biti i podignut. Ali to je valjda jedna od onih stvari koje trener mora ponavljati godinama... Osim kontrole lopte igrač mora u svakom trenutku znati gdje se nalaze ostali igrači na terenu. Zato je vježbe kontrole lopte najbolje raditi sa više igrača istovremeno unutar označenog prostora (npr. 15x15m). Na taj način igrač obavezno mora držati pogled gore da ne bi došlo do sudara sa ostalima unutar prostora. Radi boljeg prikaza vježbi na videu igrači su vježbe izvodili jedan po jedan. Oznake: SPORT, nogometni trening, kontrola lopte, tehnička, nk trešnjevka, Zagreb, Hrvatska |
03.01.2013., četvrtak
Trener i dijete sportaš
|
Kada radiš trenerski posao.. zapravo bilo koji posao, ali naročito trenerski, očekuj puno kritika. S vremena na vrijeme nađe se pokoji dobronamjernik koji te jednostavno želi uputiti. Želi ti pomoći tako da ti ukaže na tvoje mane, na tvoje greške i, naravno, da ti kaže kakav bi trebao biti(?!). Svatko tko je bio vrhunski igrač, osvajao sve moguće i nemoguće turnire, utjerivao strah u kosti svim braničima, ali u pionirima NK Prigorja iz nečega, zna sve o nogometu! I nema sumnje da nije u pravu.. Nedavno sam čuo stvarno odličnu kritiku na svoj račun- Preblag si prema djeci (igračima). -Kako preblag?! -Ne dereš se na djecu. Ja više volim kad se netko na mog malog zadere, onda on tek krene.. -Pa jel mene djeca ne slušaju?? -Pa slušaju.. -Jel na treninzima nedisciplina?? -Pa ne.. - :-/  Uglavnom.. Kineziološki fakultet u Zagrebu ima svoju Bibliju. Ona se zove "Teorija i metodika treninga" i napisao ju je prof. Dragan Milanović. Nema studenta koji je ikada bio na fakultetu, a da nije muku mučio sa ovim predmetom. Alfa i omega svega bitnoga u sportu. I danas se naježim kad pogledam sve one tablice i definicije koje sam mjesecima učio da bih prošao ispit. U prvoj poslanici Teorije i metodike treninga, zvanoj "Teorija treninga" stoji da ukoliko se promatra i analizira trenera djece i mladih sportaša, mogu se uočiti 3 tipa. 1. TIP: Trener zahtijeva, naređuje, kažnjava, govori često: moraš, smiješ, ne smiješ. On uči djecu dobrom ponašanju, vjeruje da je dobar trener samo ako je strog i kritičan i ako puno zahtijeva. Oni koje takav trener poučava odnose se prema njemu i trenažnim zadacima ili kao adaptirana djeca (i kritičan i strog trener s njima voli raditi) ili kao buntovna djeca (i ovakav trener ne zna što će s njima, diže od njih ruke, otpisuje ih,...) 2. TIP: Trener se brine za uspjeh onih koje poučava, zaštićuje ih onda kada je to potrebno, često govori: bravo, odlično..., smješka se, zna zagrliti, podržati, a oni koje on poučava ponašaju se tijekom treninga kao slobodna djeca. Trener poznaje njihove strahove i težnje, odlazi u školu i intervenira ukoliko je potrebno. Nekima od sportaša je kao drugi otac... 3. TIP: Trener koji promatra, mjeri, analizira prikupljene informacije i predviđa temeljem onoga što je uočio i temeljem onoga što zna. On je svjestan potrebe da usvaja nova znanja i koristeći se svojim znanjima i uvidom u trenažnu situaciju naređuje i zahtijeva kada je potrebno, podržava i štiti kada prepozna da je to efikasnije. Ovaj trener koristi svoju intuiciju i znanja i dobro zna što će s buntovnom djecom, oslobađa potencijale preadaptirane djece, dobro usmjerava i maksimalno koristi potencijale slobodne djece. Na ovaj način opisana su tri osnovna tipa trenera mladih sportaša. Prvi trener ponaša se kao strogi i kritični trener, drugi kao blagi i njegujući, a treći kao realna autonomna osoba koja razmišlja, provjerava i pretpostavlja. Trećeg trenera dijete najčešće dugoročno doživljava kao najboljeg trenera. On je onaj vješti stručnjak koji koristi svoje znanje i intuiciju za individualizirani pristup djetetu sportašu. Taj trener može zadovoljiti ne samo djetetove potrebe za kretanjem, sigurnošću, ljubavlju i pripadanjem, nego i djetetovu potrebu da ga drugi poštuju i da se samoaktualizira. I prvoopisani i drugoopisani trener čine djecu sportaše na neki način ovisnima o sebi i stvaraju svojevrsnu simbiozu, odnosno stvaraju tako snažne veze da njihovo raskidanje predstavlja za mlade ljude frustraciju, a sama prijetnja odlaska takvih trenera, osobito onoga blagoga, kod mladih sportaša može izazvati pravi separacijski strah. Rezultat rada ovakvih trenera su mladi sportaši koji teško odrastaju, oni počinju vjerovati da su uspješni samo uz takva trenera, da bez njega (s obzirom da nemaju razvijeno samopoštovanje i da se nisu samoaktualizirali) ne mogu dosegnuti i zadržati željenu razinu sportskih rezultata. Oni postaju ovisni ne samo o konkretnoj osobi, nego i o načinima na koje ih je takav trener motivirao i mobilizirao (pohvala, pokuda, kazna i sl.) jer tijekom svoje interakcije s takvom osobom nisu razvili vlastite kriterije i strategije procjene, nego su postali ovisni o vanjskom potkrepljenju. Odnosno, oni su prihvatili stav da su nešto učinili dobro ili loše samo ako im trener to kaže. Uz takve trenere sportaši ostaju djeca svojih očeva. Kad takvi treneri odlaze iz kluba, prividna kohezija, uspostavljena međusobnom ovisnišću trenera i sportaša, naglo se narušava. Zbog narušavanja kohezije i drugih posljedica njegova odlaska, stječe se dojam da je taj trener nezamjenjiv i da je za njegove učenike gubitak nenadoknadiv. Međutim, ako je tako izuzetan trener razvijao u svojih učenika ne samo primarno sportska znanja, vještine i sposobnosti, nego i druge sposobnosti i osobine sportaša koje rezultiraju odrastanjem, osobnom autonomijom - zašto su djeca (koja to već dugo nisu) ostala djeca i to vrlo usamljena? Kojem je to imaginarnom cilju ovaj trener težio?? Oznake: SPORT, nogometni trening, treneri, psihologija, dijete sportaš |
